Branko Lilić pripada onoj plemenitoj grupi naših iseljenika koji su svoj uspeh u tuđini merili količinom dobra koje su učinili za svoju zajednicu. Živeći u Velingtonu, Branko je bio pokretač mnogih aktivnosti koje su imale za cilj očuvanje srpskog imena.
Njegovi materijalni prilozi omogućili su opstanak folklornih i muzičkih grupa koje su predstavljale srpsku kulturu novozelandskoj javnosti. Branko je verovao da se identitet najbolje čuva kroz pesmu, igru i zajedničko druženje mladih.
Tokom devedesetih godina, organizovao je brojne akcije prikupljanja lekova i pomoći za bolnice u Srbiji, pokazujući da daljina ne može ugasiti saosećanje sa sunarodnicima u nevolji.
Njegovo delo ostaje svetli primer rodoljublja i solidarnosti, podsećajući nas da su naši ljudi na Novom Zelandu uvek bili deo jedinstvenog duhovnog i nacionalnog prostora Srbije.