Jovo Popović je bio centralna figura javnog i kulturnog života tršćanskih Srba u 19. veku. Kao dugogodišnji predsednik Srpske pravoslavne crkvene opštine, uspeo je da očuva autonomiju i ugled zajednice u trenucima političkih promena u Habzburškom carstvu i Italiji.
Popović je razumeo da srpska zajednica u Trstu ima obavezu da bude kulturni i diplomatski prozor Srbije u svet. Zato je u svom domu i prostorijama opštine ugošćavao najuglednije ličnosti tog doba, od Njegoša i Vuk Karadžića do kneza Mihaila Obrenovića.
Njegovom zaslugom sačuvani su dragoceni istorijski arhivi, povelje i umetnička dela koja i danas čine osnovu muzejske zbirke u Trstu. Popović je verovao da bez očuvanog pisanog traga nema ni istorijskog identiteta jednog naroda.
Njegovo vođstvo ostaje upamćeno kao zlatno doba organizacije srpske dijaspore, gde su se vera, kultura i društvena odgovornost spojile u službi očuvanja srpskog imena na severu Jadrana.