Akademik Vladeta Jerotić je svojim životom i delom ostavio neizbrisiv trag u srpskoj kulturi i medicini. Kao psihijatar školovan u Beogradu, Švajcarskoj i Nemačkoj, Jerotić je rano shvatio da se ljudska duša ne može posmatrati isključivo kroz medicinske i materijalističke teorije.
Njegova potraga za dubljim smislom odvela ga je u Grčku, na Svetu Goru. Tamo, u miru drevnih vizantijskih manastira, Vladeta je proveo mesece u razgovorima sa svetogorskim starcima, proučavajući njihovu asketsku praksu i mudrost.
Iz tog spoja moderne psihoterapije (Jungove i Adlerove škole) i pravoslavne duhovnosti nastao je Jerotićev jedinstveni naučni i književni opus. Njegova predavanja i knjige punile su dvorane širom Balkana, pružajući ljudima utehu i smernice u vremenima krize.
Jerotićeva putovanja u Grčku nisu bila samo lično hodočašće, već i naučno istraživanje koje je srpskoj medicinskoj i humanističkoj misli podarilo novu dimenziju, svedočeći o tome da nauka i vera mogu zajedno služiti isceljenju čoveka.